Prvo pravilo koje svaki izolater nauči na terenu: mjesto gdje voda uđe i mjesto gdje se pojavi rijetko su ista točka. Zato se popravak mrlje na stropu gotovo nikad ne radi iznad te mrlje.
Voda ide putem najmanjeg otpora, ne najkraćim putem
Ravni krov nije jedan sloj nego paket: nosiva ploča, sloj za pad, parna brana, toplinska izolacija i na kraju vodonepropusni sloj. Kad hidroizolacija popusti, voda ne pada ravno dolje. Ona se razlijeva po prvoj plohi koja je ne propušta, obično po parnoj brani ili po samoj ploči, i putuje bočno sve dok ne nađe pukotinu, prodor za instalaciju ili spoj ploče i zida.
Zbog toga mrlja u sobi zna biti pet ili deset metara od stvarnog mjesta ulaza. Krpanje one točke koja je vidljiva odozdo znači zatvaranje izlaza, a ne ulaza. Voda ostane unutra, izolacija se natopi i sljedeće curenje dođe brže i na drugom mjestu.
Četiri najčešća stvarna uzroka
Spojevi i detalji. Rijetko popušta sredina plohe. Popuštaju uspon na atiku, spoj oko dimnjaka i svjetlarnika, prodor ventilacije i rub oko slivnika. Ondje se materijal savija, reže i preklapa, i ondje se najviše griješi.
Stajaća voda. Ako pad nije izveden ili se ploča ulegnula, voda ostane u lokvama. Lokva sama po sebi ne probija dobar sloj, ali ubrzava starenje bitumena, skuplja nečistoću i preko zime radi ciklus smrzavanja koji otvara svaki mikropukotinu.
Zarobljena para. Ako parna brana nedostaje ili je probušena, vlaga iz prostora ulazi u izolaciju. Ljeti se zagrije, pretvori u paru i podigne membranu u mjehur. Mjehur pukne, i rupa je gotova.
Starost i UV. Bitumen s vremenom gubi elastičnost. Površina posivi, posipni sloj se ispere, materijal postane krut i prva veća temperaturna razlika ga raspukne na mjestu gdje je najviše napregnut.
Kako izgleda ozbiljna dijagnoza
Pregled počinje odozgo, a ne iz sobe. Gleda se stanje površine, provjeravaju se svi detalji i spojevi, traži se ulegnuće i mjeri se vlaga u slojevima. Kod sumnje se radi sonda: izreže se mali komad paketa i vidi se stvarno stanje izolacije ispod. Sonda od dvadeset centimetara zna uštedjeti nekoliko tisuća eura krivo usmjerenog popravka.
Tek nakon toga ima smisla pitanje popravak ili nova ploha. Ako je izolacija suha, a problem su dva detalja, popravak je ispravan odgovor. Ako je toplinska izolacija natopljena, nova membrana preko mokrog paketa je bacanje novca: vlaga ostaje zatvorena unutra i u prvoj sezoni radi mjehure.
Kad je popravak dovoljan, a kad nije
Popravak je opravdan kad je membrana još elastična, izolacija suha i oštećenje lokalno. Sanacija cijele plohe ima smisla kad su prisutna dva ili više ovih znakova: mjehuri na više mjesta, ispucala površina po cijeloj plohi, natopljena izolacija, stajaća voda zbog nedostatnog pada i starost preko dvadeset godina.
Računica je jednostavna i dobar izvođač ti je da na papiru. Tri popravka u pet godina u zbroju obično prijeđu cijenu nove plohe, a u međuvremenu je konstrukcija bila mokra cijelo to vrijeme.